Lekcija 5 od 6 · 7 min

Novčanici i privatni ključevi

Kriptonovčanik ne drži coine. Coini su zapisi na blockchainu. Novčanik čuva ono što ti omogućuje da njima raspolažeš: privatni ključ.

Tri stvari koje treba razlikovati

• Privatni ključ dugačak je tajni broj kojim potpisuješ transakcije. Tko ga ima, može trošiti sredstva.
• Javni ključ matematički proizlazi iz privatnog, ali se u suprotnom smjeru ne može praktično izračunati.
• Adresa proizlazi iz javnog ključa i možeš je slobodno dati drugima, kao što daješ IBAN. Razlika je u tome što je sve vezano uz adresu javno vidljivo.

Budući da bi dugačke brojeve bilo teško prepisivati, većina novčanika pokazuje ih kao seed frazu (recovery phrase): najčešće 12 ili 24 obične riječi. Iz te fraze novčanik može izračunati sve tvoje ključeve. Ako se uređaj pokvari, frazu uneseš u novi novčanik i pristup je vraćen. Ako je netko drugi unese, pristup ima i on.

Tko drži ključeve?

Skrbnički novčanik (custodial): ključeve drži mjenjačnica. Prijavljuješ se e-poštom i lozinkom, a tvoj je saldo zapis u njezinoj evidenciji. Zaboravljenu lozinku možeš obnoviti, ali ovisiš o tvrtki: njezinoj solventnosti, poštenju i pravilima. Primjeri su japanska burza Mt. Gox, koja je 2014. obustavila rad nakon gubitka velike količine bitcoina, i FTX, koji je propao u studenom 2022. Klijenti su godinama čekali i ovisili o stečajnim postupcima.

Samostalni novčanik (self-custody): ključeve držiš sam. Nitko ti ne može zamrznuti pristup na mjenjačnici, ali nitko ti ga ne može ni vratiti. Grešku u čuvanju fraze ne možeš prijaviti službi za korisnike, jer je nema.

Samostalni novčanici dijele se po tome je li ključ na uređaju spojenom s internetom. Vrući novčanik (aplikacija ili proširenje preglednika) praktičan je, ali izložen zlonamjernom softveru. Hladni novčanik, obično hardverski uređaj, ključ drži izvan računala i potpisuje transakcije unutar uređaja. Teže ga je ugroziti na daljinu, ali i on može nestati, a korisnik i dalje može potpisati prevarantsku transakciju.